Vilenjak "Zagreb"

15.07.2004., četvrtak

Zagreb u starome ruhu

Slika kaptola iz nepoznate godine. Malo se slabo vidi zbog male rezolucije.
Imam dosta tih starih fotki pa bum tu i tam ubacio koju.

- 14:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fakat

Prekjučer sam bio u gradu i sparkao sam se u staroj Vlaškoj. Prva zona parkinga jedan h – 8 kunića. To kaj sa trebao obavio sam za 25 min i ostalo mi je još 35 min skupo plaćenog parkinga. Sjednem se u auto, palim kazić i hoću krenut kad na mjesto do mene ulazi auto i tip iz njega izleće sav unezvijeren. Pogledom traži parkirni automat, okreče se, petlja po džepovima, traži kovanice i na kraju vadi mobitel i hoće njima platiti parking.
Ja izlazim iz auta i govorim mu: oprostite, a on se okrene s pogledom bijesa i vidim mu u očima da misli: nemam kunu, neću ništa kupit, ostavi me na miru. Ja mu velim: hoćete kartu ostalo mi je još 35 min, a meni više ne treba.

Koja promjena lica, oduševljenje, tip me skoro poljubio. Vidilo se da mu je malo neugodno, lijepo mi se zahvalio i otišli smo svatko svojim putem. Kak sam se dobro osjećao da je to bilo mrak.

Fakat je dobro činiti dobro !

- 09:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.07.2004., srijeda

Koliko malo ti treba da...

Koliko malo čovjeku treba da napuni baterije, a još manje da ih ponovo isprazni.

Malo mi je falilo prije Portugala da puknem i da na poslu sve steram u kurac. Uzmem radnu knjižicu i otiđem iz ove užasne sredine. Međuljudski odnosi su koma, a direktor je imbecil koji se ponaša da je firma njegova(njegov sinčić vikendom vozi službeni auto), a ne d.d.

Vratio sam se iz Portugala preporođen i s napunjenim baterijama. Nije mi niš bilo teško radit i nisu me smetale gluposti.
Kad su vodeći inženjeri u firmi direktorovi ljudi koji mu se ulizuju, a ne sposobni ljudi koji znaju radit. Ja sam građ. tehničar(ne još dugo 1,5g faksa), a moram popravljat za inženjerom jer frajer nema pojma o pojmu. Trebalo mi je tri tjedna da ponovo popizdim i da mi prekipi. Izdržat ću još malo jer za dva tjedna idem na godišnji, ali kaj kad se vratim s godišnjeg pa opet sve po starom. Nisam ja jedini kome je tak, znam po pričama od mojih staraca kaj su sve trpili na poslu 'zbog posla'.

Kaj ima to smisla? Mi ljudi smo mazge i pravo je čudo kaj sve možemo trpit ili smo papci koji nemamo muda niš promijenit

- 12:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.07.2004., utorak

TREBA ZNAT KAD TREBA STAT

Moj stari je zaluđen nogometom ne samo gledanjem nego i igranjem. Ima 55god. i dva puta tjedno igra nogomet s ekipom mlađom od njega po 20-25god. Čak je igrao ove godine na kvartovskom malonogometnom turniru. Da ne pričam da dok je bio mlađi svake godine igrao u kutiji šibica. Noge mu izgledaju kao da je plesao po minskom polju, masnica na masnici, a nokti su mu crni od udaranja lopte i valjda protivnika.
Stara mu u zadnje vrijeme stalno prigovara(mora žena je) da je prestar i da bu mu se nekaj desilo, al ne da kaj bu njemu pa on može trčat više od svih njih.
I tak je ovu subotu mom starom pukla TETIVA. Sad leži u bolnici i čeka operaciju(šivanje). Ne bu mogao hodat bez štaka par mjeseci. Morat će u toplice itd.

Baš mi ga je žao, al treba znat kad treba stat na loptu i reć DOSTA je bilo !!!

- 12:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.07.2004., ponedjeljak

POTRES !!!

Jebate potres !!!
UH

- 15:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Vikend

U subotu sam se našal s frendom u tri popodne na kavici. Naravno da nismo pili kavu nego pivu. Ustvari je on prvo naručio sok pa sam ga spljuval, al se opravdao da radi noćnu i da ak sad počne pit da bu se taman napil do noćne, a da to nebu dobro. I tak sam ja popil svoju pivu, on sokić, a vani vruče za popizdit. Niš ja bum još jednu pivicu, buš i ti il ostaješ pri sokiću?
Pristao je na jednu malu (hehehehe teško žabu u vodu natjerat), pa još jednu i još jednu i tak do 20h. Jebiga radi od 21h pa mora doma na tuširanje i presvuć se, a taman smo se fino zaigrali. Dogovaramo se da bu on pobegal iz noćne, a ja ću ga s autom čekat prek ograde. Ista šema kao kad smo bježali iz vojske. Pokupim ga odma u 22h i s još jednim frendom krećemo u grad. Prva postaja benzinska i pive jer treba se dofurat do grada.
Idemo u Melin. Uzmemo si opet, a kaj drugo neg pive i van u parkić. Nije baš bilo ljudi, a i atmosfera je bila nekak za kurac. Niš kupimo se i idemo dalje. Kam sad pa niš nam ne pada na pamet. Tad njegova genijalna ideja da nas fura na jedno mjesto, ja pristajem sam ak nisu narodnjaci, veli nisu i krećemo. Dolazimo na Jarun, a gužva za popizdit. Čeka se 15 min da bi s autom ušao na jezero. Reko ok sad znam zakaj u gradu nema nikoga. I kam idemo? U Piranh-nju. Kaj je to? Buš videl.

Šminkerija do bola, hrpa sponzoruša i zalizanih frajera. No dobro kad si pijan sve ti nekak manje smeta. Nisam baš bio oduševljen, al kaj se može. Kaj bumo pili? Ak popijem još jednu pivu raspuknut ću se. Prelazimo na votku – RedBull. Dobra kombinacija i fino betoniranje. Oko 2h ja bi lagano doma, a i ovaj treći frend isto, ali ova mrcina kaj je pobjegla iz noćne se ne da. Nemre nazat u noćnu, a nemre ni doma jer starci znaju da radi i doma dolazimo oko 4 kad je njemu postalo svejedno kaj bu mu stara rekla. Sve u svemu fin izlazak i još bolja pijanka.

Zajeb je bio u tome kaj sam obećao dragoj da bum u nedjelju u jutro išao s njom i njenom starom na vikendicu. Bilo mi je muka za popizdit, a i spavalo mi se da sam jedva gledao. Vjerojatno sam smrdio po alkoholu ko bačva, al nitko nije niš prigovarao. Umjesto da rigam uzeo sam kosilicu i stukao pola livade.

Kad sam došao doma oko 17h i uspio se oprat od trave i zemlje legao sam u krevet mrtav umoran i spavao do danas u jutro.
Sve me boli !

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.07.2004., petak

SAVRŠEN PLAN

Trenutno mi se užasno spava, a izgleda da niti ova 5 kava neće promijeniti moje trenutno stanje. To stanje polusna me podsjetilo na jedan savršeni plan.

Prije par mjeseci smo ja i moja draga smislili opaki plan kako ćemo pokoriti čitav svijet.

Što radi 99% ljudi u jutro kad se ne mogu razbuditi? Piju kavu naravno. Kava je najbolja droga, najraširenija, a još je i društveno prihvaćena. Ja u toku dana popijem sigurno 4-5 kavica, a tek nakon druge uspijem upaliti svoj mozak. Ideja se rodila kad sam jedno jutro došao na posao, a aparat za kavu nije radio. Katastrofa do 12h nitko nije ništa radio svi su sam zijevali, bilo je gore nego da je nestalo struje. Kaj je najbolje diša ne pije kavu i sam nam se smijao u facu i naravno stjerao nas je odma u jutro radit jer nema kave nema pauze za kavu.

U tom trenutku se rodio savršen plan. Trebamo samo nabaviti bubu koja napada biljku kave, hraniti je GMO POLIJEM, upisat u teretanu, davat joj vitamine, stereoide i proteine jednom riječju napravit od nje BUBU UBOJICU( po imenu Gricko). Uh skoro sam zaboravio na dresuru, naravno izdresirat ju ko Lesija tak da se uvijek vrača kući. Kad bude spremna pusti ju u svijet da se igra sa biljčicama kave. Dotle ja i moja draga odlazimo na jedan mali otočić i počinjemo graditi svoju plantažu kave. Kad se Gricko vrati kući u svijetu više neće biti kave osim na našem malom otočiću.
E tada počinje ucjena svijeta(kao dr. ZLO) ili čete nam isplatiti hm pa 1, 000 000 000 000 000 000 000 000 $(pojam nema koliko je to) ili će Gricko jednom zauvijek istrijebiti kavu sa ovoga planeta HAHAHAHA(zli smjeh ), a čitavo čovječanstvo će zauvijek zaspati.

Naravno u pokušaju da zauzmu naš otok svjetske sile bi naletile na razigranog gmo Gricka koji bi im isprašio tur.

- 14:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.07.2004., četvrtak

Ah te curke

Kad sam ja bio mali dečkić(10 god.) mislio sam da su curice nešto najnježnije, najfinije, najmilije, najmirisnije, najslađe kaj postoji na svijetu. Moja naivnost je išla tako daleko da sam čak mislio da njihova kakica ne smrdi kao naša muška.

Prvi puta kad sam naslutio da možda i nije baš tako je bilo u osnovnoj školi kad su curice počele ulaziti u pubertet. Odjednom se iz ženske svlačionice za tjelesni počeo širiti čudan miris, ali još nisam želio vjerovati u to kaj mi moj nos govori. Nakon nekog vremena sam bio siguran da osim toga kaj su im počele rasti sise da im se desilo i još nekaj. I one smrde i znoje se.

Onda je nekima od njih postalo jako zanimljivo stenjat pod satom. Uzdasi teškoće povezani s seksipilnošću. Da ne velim kak im se obleka naglo promijenila. Pa ok možda i nisu niti tak fine kak sam si ja brijao.

Kod prvog šlatanja u osnovnjaku sam shvatio da neke imaju tešku ruku, a nokti zariveni u meso znaju ostavit lijepe tragove. Niš nisu baš tak bezopasne, a ni nježne.

Sve u svemu moj mit o curicama se lagano rušio, a da ne pričam o srednjoj školi. Dobro bio sam klinjo koji si je stvorio neku svoju sliku o tim bićima s malim nožicama.

No sad sam već velika konjina koja je valjda svjesna kak stvari stoje. I kak žene funkcioniraju, kaj vole, a kaj ne i kaj im ne smiješ reć.

Kaj vole:
1. Vole puno pričat(pogotovo dalmatinke).
2. Vole se presvlačit prije izlaska pa barem 17 puta mijenjaju kompletnu obleku(jer ova majica ne ide uz te naušnice). Prije me je to živciralo, a sad se fino sjednem uzmem si daljinski i tak mi je svejedno kolko to traje.
3. Vole se šminkat, ali baš sve. Čak i najveće klošarice si povuku barem crtu ispod oka.
4. Vole kupovat nevjerojatne količine robe. Opet nije bitno kak se oblače ili koju muziku slušaju, ali sve imaju prekrcane ormare.
5. Vole torbice. E tu se malo gubim, ali kolko ja kužim to je neka nagradna igra tipa pokemona 'moraš skupit sve(torbice)'.
6. Vole cipele. 72 para sandala za ljeto, 14 zimskih, 39 tenisica, 52 japanki/natikača, al to nije dosta jer baš si je vidjela jedne super koje si mora kupiti.
7. Vole kad pocrne od sunca(neke i od kvarcanja).
8. Vole bit na dijeti. Meni osobno je najjača 'Mjesečeva dijeta'. Ne kužim kak funkcionira, al sigurno je učinkovita.
9. Vole kad primijetiš njihovu novu boju kose koja je ista kao i ona stara, ali je to lješnjak narančasta, a ne kokos smeđa.
10. Vole fino mirisati.
11. Vole s prijateljicama pričati o seksu. To me najviše iznenadilo kak otvoreno pričaju o tome.
12. Vole klafrat s svojim babama na kavi(ako kava traje manje od 3h jedna od njih je sigurno bolesna pa mora doma).
13. Vole kad ih voliš.

Kaj ne vole:
1. Ne vole kad su debele. Nikako, ali baš nikako im ne smiješ reć da su debele(osim ak nisi mazohista).
2. Ne vole konkurenciju. U principu smiješ pogledati drugu žensku, ali ne smiješ reć da je zgodnija od nje osim ak to ona sama ne veli.
3. Ne vole kad se ne obraća pažnja na njih.
4. Ne vole kad smrdiš po pivi, a ne vole baš ni pivu.
5. Ne vole kad je muškarac nesposoban(bar sam tak čuo).
6. Ne vole peglat.
7. Ne vole nogomet, a ako im uspiješ objasniti kaj je zaleđe car si(hehehe ljubavi).
8. Ne vole mengu, a ko voli i sad sam se naježio od pomisli na PMS.
9. Ne vole kad gravitacija pobjedi njihove sise.
10. Ne vole bore.
11. Ne vole...

Hehehehe ma zakon ste ženskice. I sad kad sam ovo pisao sam primijetio da mi na pamet pada puno više lijepih stvari koje volite nego stvari koje ne volite. I možda nisam ni bio tako u krivu kad sam si ko klinjo stvarao sliku o vama. Baš ste slatka bića sa malim nožicama.

- 12:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.07.2004., srijeda

Ah mi muški !!!

Čudna smo mi biča. Kad sam prvi puta čuo da je daljinski od tv-a uvijek u rukama muškarca rekao sam: Kaj got. No onda sam počeo obraćati pažnju na to i fakat čim ga ugledam udma je u mojim šapama. Baš zanimljivo.

Kaj još ima i bez čega ne možemo?

1. Pa mi smo najpametniji i kaj se tu ima za reć(kaj 'ona' zna pa ja sam...). Da baš.

2. Auto je svetinja(ja svog baš i ne čuvam, al svaka iznimka potvrđuje pravilo) i samo ga ti znaš vozit kak treba, kakav sin ili žena, a ne daj bože kćerka(pazi graba joj buš ga ogrebala...)

3. Roštiljanje je kulturno nasljeđe koje se prenosi s koljena na koljeno, a obavezno je ispijanje i par gajba pive uz masno meseko(kila do dvije mesa po glavi). Sezona se otvara s lijepim vremenom, a traje hm ko to zna pa znali smo mi i po zimi u roštiljat.

4. O nogometu se fakat nema kaj reć – kolektivno ludilo i još jedno kulturno nasljeđe za nas muške. Također se prenosi s koljena na koljeno tj. navijaš za onog na čiju te tekmu stari odveo ko klinca. Idealna prilika da izvrijeđaš protivničke navijače i igrače, suca, svoje igrače ak ne igraju dobro, svog trenera jer on jedini na tekmi ne vidi dobro kog treba mijenjat, državu, politiku, loptu, stativu i gredu; pa uglavnom sve.

5. Piva - slađa od čokolade pogotovo ak je ledena. Tu i tam se moramo napit i otvorit ventile. To kaj soba u jutro smrdi ko da je nekaj krepalo to je druga stvar.

6. Kvart i kvartovska ekipa s kojom ideš na kave, tekme i pivkane. Njima možeš sve reć tak da te poslje mogu zajebavat.

7. Imamo potrebu nekad izić van s dečkima i oblokat se. Mada se to dosta promijenilo jer se uglavnom u zadnje vrijeme muška druženja se svode na buksanje u stan i playstation. Bolje za ženske jer se ne moraju bojat da ćemo ih ne daj bože prevarit.

8. Žene. Nemremo bez njih, a neki put baš nemremo ni s njima, al dobro uglavnom ne možemo bez njih. Treba nać neki kompromis i zlatnu sredinu i onda uglavnom 'sve' štima.

Mi muški smo uglavnom djeca bez obzira na godine i pamet. Dobro nismo svi isti i ne volimo svi iste stvari, ali većina je u ovim okvirima.

- 12:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.07.2004., utorak

UH PASJE VRUČINE

Strašno mi je vruče u kancelariji. Zgrada u kojoj radim ima tri kata i ravan krov. Da ravan krov super upija vrućinu i prenosi na kat ispod. Ja radim na trećem katu i sobi nam je oko 30 stupnjeva. Morate priznat da to nisu uvjeti za rad, a da zaboravio sam napomenuti da imamo klimu, ali ne radi.
Bit će ovo jedno dugačko toplo ljeto.

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Karlovačko korner

Eto jučer sam ga malo spomenuo, a danas ću ga pokušati dočarati. Dakle to je 'mjesto' uz rijeku Tejo i prije je bilo skladište. Sad je preuređeno i super izgleda. Ima veliku terasu sa dva šanka, unutra je birc i restoran, a navečer je disko. Još ima i neku galeriju na kat, ali nisam bio gore. Sve u svemu fino opremljeno mjestašce.

Međutim nikako mi nije jasna ekipa koje je prevalila 3 soma kilometara da bi došla do Portugala i od svih mjesta za izlaske odabrala 'Karlovačko korner'. Ekipa iz mog hostela je cugala svako veće na terasi hostela pa bi onda oko 1h išli do karlovačkog. Ma ludnica – nemreš vjerovat da neko tak brije. Došli su u Lisabon, a briju na naše 'narodnjake'. Mislim da su mogli ostati komotno doma i u svojim birtijama slušati tu istu muziku.
Muzika u Karlovačkom je bila: red tomsona, red kolonije, red ne znam više koga, pa opet red tomsona...(namjerno sve malim slovom).

Kako ti ljudi briju, kak se zabavljaju to mi nikak nije jasno, ali sreo sam jednom na Cvijetnom jednu curu s mora koja je došla studirat u Zg i nakon malo spike(nismo se dugo vidjeli) pitam ju da di izlazi, a ona odgovara: Samo tamo di izlaze Dalmatinci (to je bilo prije 1,5g)!!!
Ostao sam paf, pa kaj to postoji, pa zakaj tak briju.

Doć u neki grad i distancirat se od ljudi koji žive u tom gradu, od načina života tih ljudi, od običaja mislim da to nema smisla.

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.07.2004., ponedjeljak

Lisabon

Dakle taj Lisabon je predivan grad ima dušu i toplinu. To je grad u kojem bi mogao živjeti. Grad na 7 brežuljaka.
Ljudi su jako srdačni i komunikativni, a za razliku od ostalih Europljana osim svog jezika pričaju i engleski(barem ovi mlađi). Grad je užasno prljav i trebalo nam je(meni i mojoj curkici) par dana da se naviknemo na te hrpe smeća što ih vjetar nosi po ulicama. No kad prevladaš taj neki kulturni šok postane ti toplo u srcu dok se šećeš ulicama koje su popločene(doduše svaka druga fali) malim kamenim kockicama i svaka druga fasada je od keramičkih pločica. Sve je šareno i toplo. Na dan kad smo došli u Lisabon počela je 'Lisabonska fešta' koja traje dva mjeseca, da dva mjeseca, a to govori kak ti ljudi znaju slavit i guštat. Sve je bilo okićeno žuto, zelenim, crvenim lampinjonima i trakama čak je malo podsjećalo na Meksiko. Djeca od 10-ak godina igraju nogomet na ulici, a tak su bili prljavi da je to bilo i simpatično i tužno. Još jedna zanimljivost je da peku ribu na svakom ćošku, na svakom trgu, pa čak i u dućanima. Imaju neke okrugle roštilje koje iznesu na ulice(na nogostupe) i ne smeta ih kaj auti prolaze samo 1m dalje, kaj ljudi da bi prošli pored njih moraju jednom nogom hodati po cesti, kaj ...
Noćni život im je za 5. Taj dan kad smo mi došli izgubili su utakmicu od Grka(opet ti Grci), ali je taman počela ta Lisabonska fešta i ne mreš ti sad ne slavit. Bez obzira na poraz pun grad ljudi, nigdje niti jedna tužna faca, neki band svira, peče se riba na cesti ma šou-šou. Imaju uz rijeku Tejo dokove di su stara skladišta koja su pretvorili u diskaće. Jedno od tih skladišta je bilo i karlovačko korner(o tom mjestu drugi put), a pravi život Lisabona je u jednom kvartu po imenu Bairo Alto. To je kvart tipa našeg gornjeg grada s malim uličicama i kućicama na jedan kat(ko Tkalća), a ima oko 100-tinjak birceva koji po danu u principu ne rade i nemaju nikakve reklame, a vrata su obična drvena kao od ulaza u kuću i uopće se po danu ne kuži da tu nešto ima, ali na večer kad svi otvore...

- 15:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Dan kada je umro nogomet

Užas je jedina riječ koja mi pada na pamet. Grčka = reprezentacija koja je kukavičkom igrom osvojila prvenstvo.
Kad jedna momčad u 90 min. dva puta puca prema golu(samo jednom uokvir) onda je to loše, a kad ta ista momčad u toj utakmici osvoji naslov Europskog prvaka onda je to sramota. U prvom poluvremenu su samo jednom pucali i lopta je završila na tribinama, a u drugom poluvremenu su imali korner i zabili taj jedan gol. Ma dobili su oni i Čehe na istu foru, a i Francuze, ali sve te utakmice su se branili i iz kornera(ok Francuzima su zabili iz igre, ali isto nabac pa glava) zabijali golove, nije to niš čudno slabija su momčad i morali su igrati tak defenzivno. Jedina tekma koju su trebali dobiti je bila protiv Rusa i kaj je bilo, niš dobili su po repu. Pitanje je kak mogu igrati kad su oni u ulozi favorita i kad oni moraju napadati, kad se moraju otvoriti i graditi igru.

Isto tak su Njemci igrali na svjetskom u Japanu i dogurali do finala. Jel to budućnost nogometa. Hoćemo li morati gledati ne gledljivi nogomet i navijati da bude više od 4 udarca po golu na utakmici.

- 13:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.07.2004., petak

EXIT04

Strašno !!!

Exit u Novom Sadu je mrak-mrakova(koji band-ovi), aaaaaaaa zašto mi nemamo tako nešto. Fuck. I kaj sad? Kaj ić u Srbiju na koncerte ma...nemam godišnjeg, nemam para...

Evo programa, a i adrese http://www.exitfest.org !!!

MASSIVE ATTACK
CYPRESS HILL
IGGY AND THE STOOGES
THE JUGULA SESSIONS HOSTED BY NENEH CHERRY DJ SET WITH VIRGIN SOULS
GOLDFRAPP
ADAM FREELAND
SENOR COCONUT

ROGER SANCHEZ USA
TIMO MAAS D
WAY OUT WEST UK
STEVE LAWLER UK
ANDERSON NOISE BR
X-PRESS 2 UK
SATOSHI TOMIIE JP
KEN ISHII JP
TECHNASIA F
CHRISTIAN SMITH SW
JOHN SELWAY USA
ADAM BEYER SW
WALLY LOPEZ SP
SMOKIN JO UK
SANDER KLEINENBERG NL
PAKO & FREDERIK NL
DJ HYPER UK
HOWIE B UK
THE GUVNORS UK

- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sorry ljudi nisam znao...

U box s lijeve strane sam stavio ovaj oglasić jer treba pomoči dječici. Međutim baš danas u novinama pročitam da je petina love otišla državi na PDV. Jebem ti takvu državu !!! Nehumanu !!! Uh fuj!!!

Dragi prijatelji,

Pomozimo djeci oboljeloj od malignih tumora na onkoloskom odjelu Klaiceve bolnice!

Pozivom na telefon 060 610 060 ukljucite se u humanitarnu akciju kako bi zajednicki sto prije pomogli kupnju aparata za lijecenje djece.

DARUJMO ZA ZIVOT!

DARUJMO DRŽAVI ZA... !

- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.06.2004., srijeda

Odmor za dušu i tijelo

Prije odlaska u Portugal bio sam na rubu živčanog sloma. Posao me probijao, a ljudi na poslu iritirali do bola. Bio sam spreman dati otkaz u svakom trenu. Čak sam se išao i žaliti za plaču, ali s razlogom jer se ista svaki mjesec konstantno smanjivala. Vratio sam se nekako dobre volje. Jedino kaj sad malo zujim na predavanjima(ipak je dva tjedna puno) jer sam izgubio dosta gradiva. No i nije neki bad.
Sve u svemu presretan sam kaj sam išao u Portugal i baš mi je to trebalo-odmor i punjenje baterija.

Od sada svaki put kad me ulovi takva neka kriza pokupit ću se na tjedan dana negdje van Hrvatske(u skladu s financijskim mogućnostima) i napuniti si baterije.

- 12:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.06.2004., utorak

Purtugal ale, Purtugal ale...

Polazak iz Zagreba u kasnim noćnim satima i trodnevno drndanje u autobusu počinje. Kroz Sloveniju smo prošli sam tak.
Italija je bila već malo veći zalogaj. Ne vjerojatna skupoća na benzinskima. Mala piva 2,4 eura i to je najjeftinije kaj smo našli(još se zove Musolini). Uglavnom pušiona, drndamo se dalje prema Francuskoj. Zajebancija u busu klasična pjevaju se razne intelektualne pjesme od dvije-tri riječi koje se onda ponavljaju i cuga se. Sve se pije kaj god ima piva, rakija i...! Borba s Dragom(vozač autobusa) traje neprestano. On nam ne da pušit u busu, ali je bus na kat pa ko ga jebe. Međutim Drago ima malu kamericu kojom nas promatra sa svog mjesta i čim vidi cigaretu odma staje na prvu benzinsku. Vožnja traje do u ne dogled. Francuska jeeeee. Konačno smo prošli Italiju (prespavao sam jedan kvalitetan dio Italije). Opet se vozimo i vozimo, a bus ne ide nikak svi nas prestižu. Napadamo Dragu da zakaj smo tak spori, al ne da se on; objašnjava nam da je bus zmaj i da nema niti jedan bolji (hehehehe ti šoferi).

U Francuskoj smo spavali u Aux de Provans-u(tak se nekak piše) i super je gradić. Prepun mladih(jer je sveučilišni grad), a noćni život je zakon(bar ono kaj smo mi vidjeli). Hostel je bio novo uređen, al su plahte bile pune nečijih dlaka. Malo je skupo, al...

Španjolska !!! Nisam bio u Španjolskoj do sad i nije mi baš krivo; na maturalac sam išao u Prag i bilo je zakon. Uglavnom spaljena zemlja, pravi Mehiko i bikovi. Bikova crnih, velikih, lijepih koliko hoćeš. Mrzim to kaj ih ubijaju u arenama. Otkriće Španjolske je piva od litre za 1,75 eura i to na benzinskoj. Odma se primam posla i oblokavanje počinje. Još se sjećam par stajanja i par benzinskih koje smo orobili. Ekipa iz busa je krala neviđeno. Ne znam zašto, ali sišli smo s autoputa i stali kod neke benzinske. Hrpa kamion i identična slika kao iz Tarantino-vog ˝Od sumraka do zore˝. Zakon mjesto. Posudili smo tamo PRŠUT i naravno hrpu cuge. Kak su uspjeli maznut čitav pršut, e pa nas 20-30 se naguralo oko kase i počelo pjevat:
Moja do-mo-vi-na
moja do-mo-vi-na
ima snagu zlatnog žita
ima oči boje mora
moja zemlja Hrvatska.... ostalima nije bilo teško isprazniti police.
Poslje sam se tak napio da sam zaspao ko klada. Kad smo došli do Madrida pokušali su me probudit, ali bezuspješno. Kaj je najbolje vozili smo se 1,5 h kroz Madrid jer se Drago zgubio, a ja nisam niš vidio. Spavanje u Španjolskoj spada u horor filmove. Ma mi(moja curka i ovo dvoje s posla) smo još dobro i prošli jer je dio ekipe spavao u štali. Sam su istjerali stoku i u boksove stavili krevete. U jutro smo krenuli za Portugala...

- 13:52 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.06.2004., srijeda

Portugal !!!

Večeras u 11h je polazak za Portugal.
Ak se dokopam interneta u Portugalu možda i napišem koje slovo, a ak ne onda kad se vratim.
Bok ja odlazim......papa!

- 10:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.06.2004., ponedjeljak

FRANCUSKA 98

Hrvatska se 98 plasirala na Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj. Prvu tekmu igrali smo protiv Jamajke. To se nije smjelo propustit. Tek sam počeo raditi u ovoj firmi u kojoj i sada radim pa nisam imao pravo na godišnji. Morao sam žicati tri dana godišnjeg u naprijed. Sva sreća na čelu firme je još tada bio stari diša(zakon tip) i nije bilo nikakvih problema.

Kronologija puta:

1. Polazak iz Zagreba u popodnevnim satima. Dolazim do mjesta polaska(iza Cibone), a tam već sva ekipa u dresovima(osim buce jer nije bilo tak velikog dresa) i ori se pjesma. Cuga se naveliko loza i piva, a pale se i frulice. Tulum na parkiralištu. Ukrcavamo se u bus i krećemo za Slovensku granicu. Pjesma i cuganje se nastavljaju cijelim putem do grane. Dolazimo do granice i šofer nas moli da se stišamo jer u bus ulaze Slovenci. Kad su nas vidjeli kak smo pijani naređuju da svi iziđemo van iz busa. Sve je ok, ali buco je mrtav pijan(buso sa slike) i ne mremo ga dignut(120 kg). Dva Slovenska carinika nam pomažu da ga iznesemo iz busa, ali bez uspjeha. Buco ostaje u busu, a mi prolazimo kontrolu.
2. I dalje se tulumari u busu do nekih 3 u jutro, a onda i najuporniji posustaju i padaju u san. Međutim u busu su bili i neki zagorci koji su do tada cijelo vrijeme šutjeli. Kad smo mi pozaspali oni kreću u akciju. Pjevaju iz petnih žila i piju vino. Frajeri su u najveći planinarski rupsak uvalili demižon, a imali su i dva karnistera vina. Prije puta su se tjedan dana opijali da skuže čije je vino najbolje. Niš pridružili smo im se da i mi vidimo kakvo je vino.
3. Stanemo na benzinskoj u Njemačkoj. Prohladno je jutro, ali je u busu bilo toplo pa svi istrčavamo u kratkim rukavima po nove zalihe cuge. Hoćemo se vratit u bus, al su vrat zatvorena bem ti di je šofer. Frajer je još u benzinskoj i svađa se s prodavačem. Kaj je bilo? Niš pokrali smo pol benzinske pa su njemci vozaču zaljenili kusur od benzina. Naravno da su odma pozvali i svoju muriju pa ih svi čekamo. Dolaze ti murjaci nakon dva sata. Pričaju s jednim nešim dečkom kaj dobro zna njemački i traje to i traje. Završe razgovor i mi ga sad svi nestrpljivo pitamo kaj je bilo, a frajer veli : Rekao sam im da smo mi Hrvati i da mi ne krademo pa smo se dogovorili da svatko da po 2-3 marke i možemo ic. Prolomio se smjeh na mi Hrvati....
4. Pićimo dalje i stižemo u Francusku, stajemo na nekom odmorištu uz autoput. Izlazimo iz busa kao horda zla. Pored nas parkiran njemački bus i mali njemci se dodaju s loptom. Jedan tip inače profesor tjelesnog u Otočcu mažnjava im loptu i odlazimo na klopu.
5. Dolazimo u Pariz i nagovaramo jednu curu da se popne kroz šiber busa i uvaljujemo joj hrvatsku zastavu. Sigurno je super izgledala dok je sjedila na busu, ali šiber nije izdržao i ona propada nazad u bus. Bus staje ispred hotela u Parizu i izlazimo van. Naravno da smo odma sa svim transparentima zaustavili promet i dali svima do znanja da smo stigli.

Kaj se dešavalo u Francuskoj to je druga priča.

- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.06.2004., četvrtak

Stari konji !!!

Kad je naša mlada nogometna repka išla ne Europsko prvenstvo mislio sam da će konačno napraviti neki uspjeh. Gledao sam imena i mislio si jebem ti pa bolji su od starih. Kranjčar, Srna, Pranjić, Ljubojević, Babić, Da silva fakat su igrači koji znaju igrati i koji su se već dokazali(svi mogu igrati u Europskim klubovima, a neki već i igraju). Sve u svemu skupina znalaca, a onda fijasko. U tri tekme 1 gol. Sramota pa nisu oni zaboravili zabijati golove Ljubojević je rasturao u HNl-u, a Abramović u BIH...
Kak nisu uspjeli pobijediti nikoga? Pa isto tako kako ni generacija :Tudor, Pletikosa, Balaban, Bišćan, Šokota, Vranješ...(opa. koja generacija)
Malo je to čudno koji igrači, a ne mogu niš napravit.
Inače je u nogometu pravilo ako momčad ne postigne zacrtani uspjeh prvo leti trener. Moram priznat da su nas sve dosadašnje mlade reprezentacije razočarale, a Novoselac još uvijek jaše u sedlu već 14g.
14 godina je on trener mladih i nije niš napravio – nekaj tu smrdi. Općenito nešto smrdi u tom HNS-u.
Stari konji koji su drmali nogometom još za vrijeme juge i dalje drmaju našim nogometom. Vrijeme im je prošlo, ali im je lova slatka. Nek krepaju više...

Lijepo je kad si na vlasti, a vlasta je bogata i vlasta te časti....

- 12:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Kupanje

Sva sreća da blog jučer nije radio jer sam bio toliko u bad-u da nisam imao snage ništa niti pisati. Danas je novi dan i osim što me boli glava(kronična upala sinusa) sve je ok. Jučer je bio jako težak dan, neki pritisak u zraku i spavalo mi se do bola. Nisam bio sposoban za ništa, a nisam išao ni na predavanja. Išao sam poslije posla ravno doma i maštao o nekoj klopi. Brus stara nije niš skuhala i još je nije ni bilo doma. Morao sam se sam pobrinuti za svoju trbicu. Nož u desnoj ruci, špek u lijevoj i udri. Nakon mahnitalog hranjenja bilo je vrijeme da sperem masnoću sa sebe što od špeka, a što od znoja i radnog dana(ljigavaca iz firme). Lagano sam si pustio vodu u kadu i otišao u svoju sobu. Pustio sam si Fun Lovin' Criminals i malo gledao u prazan zid(to fakat pomaže kad trebaš posložit stvari u glavi). Nakon te pomalo luđačke seanse otišao sam provjeriti količinu vode u kadi. Situacija je bila zadovoljavajuća pa sam se u bacio u kadu. Malo sam plivao, pa ronio, namakao se i opuštao. Uh baš mi je to bilo potrebno.
Kako znam kad mi je vrijeme da iziđem iz kade? Pa kad se sav smežuram naravno. Dovoljan je pogled na prste ak ti je koža 3 broja prevelika brzo van da se ne razmočiš. Izišao sam van iz kade, a čep sam ostavio na pola tak da voda polako otiče jer od kad smo se doselili u stan, a to je bilo prije 18g. odvod na kadi ne funkcionira pa ak pustiš vodu iz kade pod pritiskom onda si bez veze brisao noge jer su ti opet mokre. Tak više nisam imao kaj raditi u kupaoni pa sam vrati u svoju sobu.
Nakon nekog vremena mi proradi kliker da je sigurno već sva voda iscurila i da bi mogao ići oprati kadu. Ušao sam u kupaonu i pogledao kadu. Da nisam bio siguran da su to moje dlake i kosa sigurno bi se zrigao. Užas jedan koji odvratan prizor. Kak se voda povlačila tak su se dlake i kosa postepeno ljepile po stjenkama kade. Gledao sam dlakavu kadu i nisam mogao vjerovati. Provjerio sam u ogledalo da li još imam kose na glavi i barem jednu dlaku na tijelu. Na moju sreću, a i žalost još uvijek sam imao i previše dlaka i kose. Niš mlaz tuša na najjače, spužvicu, neko sredstvo za ribanje i fitnes(uspuhao sam se dok sam to sve ogulio).

Sve jedno bilo je to dobro kupanje!!!

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.06.2004., utorak

ZAGREBKAKIMAMTERAD

Zagreb svoj dan obilježava na Dan Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice ZAGREBA.

Uz nju je vezana legenda iz 1731. kada su Kamenita vrata zahvaćena velikim požarom, a, samim čudom, neoštećena je ostala samo slika sv. Marije.

Kamenita vrata s kapelicom i slikom otada postaju mjestom štovanja Majke Božje, najpoznatije zagrebačko zavjetovalište u kojemu se pale svijeće, nalazi utjeha, budi nada, zahvaljuje na ozdravljenju...

- 13:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.05.2004., ponedjeljak

Malo zraka

Sad je već bolje. Prošla ma ljutnja od prošlog tjedna, a i sretan sam kaj sam se pobunio. Da sam ostao papak i nisam išao kod direktora na čašicu razgovora možda bi još uvijek bio u bad-u ovak i on zna da nemre radit kaj hoće, a da se nitko ne buni. Otprilike kužim ekipu kaj doma imaju djecu i 5-10g. do penzije pa se ne bune kaj nam ovaj svaki mjesec skine plaču, ali ja sam morao reći nekaj bio mi je pun kufer. Jedino čega se plašim na poslu je to da ne postanem uredski štakor koji će zabijati glavu u monitor i ponizno slušati sve naredbe bez razmišljanja i pogovora. Sad sam baš pročitao novi tekst od deywalker i čovjek brije o sličnim stvarima koje su mene mučile prošli tjedan. Ma je i ja sam prije ovog kancelarijskog job-a šljako fizikaliju, al kaj stvarno se sad moram zadovoljit s ovim job-om i trpit razna sranja sam zato kaj sam na toplom(fakat jesam treći kat ravni krov – klima ne radi) i kaj mi je plača ok. Ma štima to sve i znam da ak dam otkaz ili ga dobim teško ću naći posao u struci i radit ču za manju lovu neg sad, ali postat ču pravi uredski štakor i sam ču brijat na to da zadržim taj fuck-ing job. Kaj me još smeta ta neka panika i strka na poslu zadnja dva mjeseca smo radili jedan projekt i konačno smo ga u petak uspjeli završiti i dođem danas na posao i pitam šefa kaj da radim jer nemam kaj, a frajer ma mrtvao hladno: ma niš daj tu nekaj malo ovo – ono....
I tak uglavnom zujim danas; nisam ni jednu crtu povukao i lagano mi je dosadno. Došao sam do zraka.
Brojim sitno do Portugala(još 9 dana) i lagano me počela loviti euforija oko puta. Nemrem ustvari vjerovat da idem. Dva tjedna ljetovanja u Portugalu ma zakon. Baš se veselim.

- 12:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Malik (I i II dio)

BIJEG U NEPOZNATO

Malika je probudio osjećaj da nije sam. Netko je stajao pored njega i gledao ga. Obuzela ga je nelagoda i strah. Otvorio je jedno oko i vidio siluetu čovjeka u magli. Ponovo je zatvorio oko i pokušao se sjetiti gdje je i zašto je oko njega magla. Prvo čega se sjetio bio je njegov dom za siročad u kome je živio otkad zna za sebe. Bio je siguran da nije u domu i da mu prijeti opasnost. Polako su mu pred oči dolazile slike jučerašnjeg dana. Sinoć su ga tražili neki ljudi u domu i to je bilo prvi put da je osjetio “tu” nelagodu za koju su mu drugi govorili da on izaziva kod njih. Nije čekao da vidi zašto ga trebaju jer do sada nitko nije sa njim želio razgovarati osim ako nije baš morao. Čak su svi spuštali pogled kad bi on prolazio. Iz tog njegovog razmišljanja trgne ga oštar glas: jesi li ti Malik. Srce mu je snažno zalupalo, a u ušima je osjetio jak šum. Osovio se na noge i počeo trčati na drugu stranu od čovjeka koji je stajao pored njega. Možda je napravio tri-četiri koraka kad se ukipio. Nije više mogao pomaknuti niti jedan mišić svoga tijela. Gledao je ispred sebe i slušao korake kako mu se približavaju. Sad je vidio rijeku i sjetio se da se sinoć stvorio kod nekog mosta i sakrio ispod njega, ali nije znao koji je to most i kako se uopće tu stvorio. Osjetio je ruku na svom ramenu i ponovo ga je onaj isti glas pitao da li je on Malik, ali sada puno nježnije. Nije morao odgovoriti jer je znao da taj čovjek zna da je našao onoga koga je tražio. Ponovo su mu se opustili mišići i želio je potrčati, ali čovjek progovori: nemoj bježat ja ti ne želim nikakvo zlo. Moje ime je Stromer i došao sam te zaštiti. Malik se okrene i promuca: od koga. U tom trenutku sretnu im se pogledi i zagledaju se jedan drugome u oči. Prvi puta da je netko gledao Malika ravno u oči, a da nije maknuo pogled. Gledali su se tako koju minutu, a onda Stromer okrene glavu i da mu znak da krene za njim.
Maliku su se u glavi rojila pitanja, ali nije znao što prvo da pita i da li da uopće išto pita. Sad je imao priliku malo bolje pogledati svog vodiča. Stromer je nosio dugi izlizani kaput i stare čizme, a kosa mu je bila neuredna i prljava. Po Malikovoj procjeni izgledao je kao skitnica ili neki kriminalac, ali dok je gledao u Stromerove oči vidio je neku dobrotu u njima. Zbog tog pogleda, a i zbog straha da se ponovo ne ukoči ako počne bježati odlučio je pratiti svog vodiča kud god da ga ovaj vodio. Hodali su tako neko vrijeme uz rijeku, a onda Malik skupi dovoljno hrabrosti da pita kamo idu i od koga mu treba zaštita, ali prije nego što je uspio išta izustiti Stromer mu se obrati: sve ćeš saznati na vrijeme, sada je jedino bitno da se maknemo odavde. Malika je obuzela nevjerojatna sreća. Zar postoji još netko tko može čitati tuđe misli. Do tada je mislio da samo on ima tu sposobnost i da osim u školi kad je za vrijeme ispita mogao čitati tuđe misli to može samo stvarati probleme. Puno puta je odgovorio prije nego bi ga netko nešto pitao i to bi uvijek loše završilo, a sada je on dobio odgovor prije nego je uspio izustiti pitanje. Pomisli kako mora pitati: da li je istina da i vi možete čitati misli, a Stormer se okrene i osmjehne mu se. Bilo mu je drago što ide za Stromerom makar nije znao kamo. Nadao se da više nikad neće vidjeti svoj dom i nikoga iz njega jer ga tamo nitko nije volio, a bio je siguran da ni on neće nikome nedostajati.

PRVO PUTOVANJE

Hodali su tako nekoliko sati uz rijeku, a onda Stromer stane i okrene se prema Maliku. Tu ćemo stat kod ovog velikog drveta. Mislim da smo dovoljno daleko od grada, jesi li spreman za svoje prvo putovanje, premda si sinoć izveo nešto vrlo slično. Malik se sjeti da je sinoć bio u domu kad su ga došli tražiti oni ljudi, ali opet nije znao kako je dospio do mosta i rijeke. Pokušavao se sjetiti puta kojim je išao do tog mosta i kako je uspio izići iz doma. Ponovo ga Stromer prekine u njegovim mislima. Dođi ovdje i stani ispred mene. Sad me dobro slušaj. Kad ti kažem primit ćeš se za moje ruke, zatvori oči i potisnuti sve misli. Pokušaj sam sebe zamisliti kako lebdiš iznad zemlje na ovome mjestu. Usredotoči se samo na svoj lik, a ostale misli odbaci isto kao kad ne želiš čitati nečije misli. Jesi me shvatio. Jesam odgovori mu Malik, ali ga je bilo strah i nikako mu nije bilo jasno o kakvom je putovanju riječ i s kakvim prijevozom će to oni putovat. Opet je dobio odgovor, a da nije ni postavio pitanje. Slušaj nemaš se čega bojat, a objašnjenja ćeš dobit kad stignemo.
Ispružio je ruke i zatvorio oči. Misli mu nije bilo teško potisnuti jer je to stalno radio da ne bi morao slušati tuđa razmišljanja. Stromer ga je primio za ruke, stisnuo je oči i zamislio svoj lik kako lebdi na travi ispod drveta. Srce mu je zalupalo, a od šuma u ušima mu se zavrtjelo. Osjetio je da sve titra oko njega, ali se nije usudio otvoriti oči. Uhvatila ga je lagana drhtavica i panika. Stisnuo je Stomerove ruke najjače što je mogao. Titranje je slabilo, a tako i njegov stisak. Jedva da je držao Stromera za ruke. Šum u ušima je nestajao, ali je bio poprilično ošamućen. Uredu je reče mu Stromer možeš otvoriti oči. Proškiljio je i vidio Stromera kako stoji ispred njega, a iza njega ono isto veliko drvo. Panično se okrenuo da vidi da li je i rijeka tu. Bila je još uvijek tu i tekla je isto kao i prije par minuta. Odlično si to podnio reče mu Stromer. Malik ga pogleda u čudu. Pa ništa se nije desilo još uvijek smo na isto mjestu. Varaš se maleni moj sada smo već jako daleko, a čeka nas još daleki put. Ponovo su se primili za ruke i šum u ušima se vratio prije nego što se uspio potpuno usredotočiti na svoj lik kako lebdi iznad zemlje. Kad je titranje oslabilo bio je još više ošamućen nego prošli put. Kako si upita ga Stromer. Malik otvori oči u nadi da će sada stvarno biti na nekom drugom mjestu. Ugleda Stromera i iza njega ono drvo i namršti se. Zar još ne shvaćaš maleni. A što bi to trebao shvatiti da se nismo ni pedlja makli. Ne putujemo mi kroz prostor i ponovo ispruži ruke prema Maliku. Malik ga primi za ruke ma da nije znao ima li to ikakvog smisla. Ponovno titranje, lupanje srca, šum u ušima. Kako je titranje slabilo tako je osjećao kako je sve slabiji i kako ga noge izdaju. Pao je na travu i izgubio svijest. Kada je otvorio oči Stromer je čučao iznad njega i stavljao mu hladne obloge na čelo. Osvrnuo se oko sebe i ugledao ono poznato drvo. Nešto je ipak bilo drugačije. Bio je mrak i malo dalje od njega gorila je vatra. Pogledao je Stromera kao da će ga nešto pitati, ali ovaj promrmlja sklopljenih očiju; spavaj ujutro ćeš dobiti odgovore na sva svoja pitanja.

- 10:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Groznica subotnjeg jutra

Subota prvi dan za odmor u tjednu. Je tak bi trebalo bit. Prije jedno dva tjedna(u subotu) zvoni mi ujutro sat. Odma skačem na noge i pravac kupaona. Tuširanje, zubeki, umivanje, brijanje i sve kaj spada u jutarnju higijenu prije posla. Vračam se u sobu, oblačim se uzimam potrebne stvarčice i krećem prema izlaznim vratima od stana. Otključavam vrata od stana i čujem starog kak nekaj mrmlja. Mislim si joj kaj sad on hoće pa prerano je za njegova pitanja. Međutim pitanje od starog je bilo sasvim ok: kam ti ideš pa subota je. Opa zajeb. Niš vratio sam se u sobi i nastavio njonjat dalje. Sve u svemu ništa strašno i zabrinjavajuće. U međuvremenu su mi počela predavanja na faksu tj. novi raspored i nova predavanja. Tak da sam dobio vježbe subotom u 8:45, a niš kaj se tu može budem se dizao ujutro i...
U petak(ovaj petak) sam prespavao kod moje curke(bok ljubać) s planom da si navijem sat malo ranije tak da odem doma po stvari za faks. I zvoni sat ujutro. Opet skačem – panika me lovi, oblačim se u žurbi, a draga mi nudi kavu i jedan kviki, ali sve odbijam jer se meni žuri, ja kasnim(kreten). Odlazim od nje i pravac doma pod tuš(ako se polijevanje vodom u trajanju od dve min. može nazvat tuširanjem). Nisam stigao doručkovati ni popit kavu nego izlazim iz stana brzinom munje i sjedam u auto. Vrtim si neki film u glavi i slušam 101. Na 101 je neka špica 'groznica subotnjeg jutra', čekam zeleno svijetlo na semaforu i u tom trenu pogledam na sat.
Aaaaaaaaaa na satu je 7:10. Ne vjerujem računam si u glavi di sam pogriješio. Možda sat ne ide dobro, možda su u šumi. Uglavnom katastrofa mi je u glavi, a kaj ču sad vadim mob. i zovem dragu jer bi se vratio na kafu i sve što ide uz nju. Fuck isključen joj je mobitel. Niš zovem ju doma i telefon zvoni i zvoni, a nitko se ne javlja. Proradi mi kliker konju pa 7h je probudit ćeš joj staru i kaj ćeš joj onda reć: Oprostite je sam kreten koji...
Niš vratio sam se doma i pravac krevet. Ubio me automatizam.

- 09:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.05.2004., petak

ULIZICE & DUPELISCI

Zašto u životu prolaze samo vjerni psi(let3). Kaj stvarno moraš biti ulizica i gad da bi mogao uspjeti. Mislim uspjeti, a i to isto kaj to znači. Bit blizu šefa smijat se na njegove glupe fore. Iskoristi svaki trenutak da mu nešto kažeš i veličaš svoje JA. Kroz ovih par godina sam shvatio da na poslu najbolje prolaze oni koji najbolje znaju prikazati ono što su radili kao nešto jako pametno što ne zna napraviti nitko drugi osim njih(moš mislit kak ne zna). Oni koji crnče i rade svoj posao, a ne preseravaju se okolo su zadnji papci. Koje nitko ne jebe 2 posto. Dok šutiš i radiš dobar si, ali ćeš dobivat još više i više posla, a napredovat će oni kojima nije bad ulizivat se i spuštat ispod granica ljudskosti.
Ima kod mene u firmi jedna ženskica koja je malo spora(moje fino mišljenje), ali joj super ide preseravanje s onim kaj ona nije napravila. Ne zna puno stvari, ali joj nije bad pitat 17 puta jedno teisto. I ti joj objasniš, pokažeš par puta pa onda ode pitat nekog drugog i tak u krug dok joj ljudi ne naprave njen posao. I onda ima muda sa istim tim poslom kojeg je ona odradila 20% šetat se okolo šepurit i za nagradu joj direktor predloži da održi svima nama prezentaciju o svom poslu jer ipak je ona napravila veliku stvar.
Joj i ovo moram spomenuti. Jedna druga ženskica koja je ing. i voditelj jednog odjela ima bar duplo veću plaču od mene živi sama u dvosobnom stanu, ali si mora kupiti veći stan jer nema gdje držati klavir(ahahahaha). Uglavnom ona dođe danas u moju sobu i veli: Bogataš jel imaš neki stan dolazi mi prijatelj pa da ga imam di smjestit.
Inače sam uvijek fin i pristojan(do danas), ali ovo nisam moga prožvakat. Proradila je strojnica i otvorio sam paljbu: da zato ja ima samo dvoje hlača, a ti si neki dan kukala kak si 'samo' 1300kn mogla potrošit na robu, ja živim kod staraca, a ti imaš svoj stan.....
Sve što sam izgovorio je bilo u jednom dahu pa se sad nemrem sjetit svega, ali dao sam si oduška.

- 15:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Vrhunac kraja

Upravo smo dobili plaču. Moja je 800 kn manja. Prvi puta u životu sam se išao žaliti. Fakat ne bi, ali idem u Portugal i treba mi svaka kuna jer sam totalno u govnima s lovom, a i 800 kn je meni velika lova. Da ne prepričavam taj mučni razgovor reći ću samo njegov zaključak 'nije tvoja plača premala nego je od ostalih prevelika'.
Upravo proživljavam jedne od svojih najtežih trenutaka. Dvoumim se da li sterat sve u kurac, dat otkaz i otić doma konačno se naspavat ili radit u ovoj firmi još 10mj. (btw. imam još 10 rata kredita za auto).

Dragi direktore ovo ti govorim u facu iz leđa: Crkni pasji skote!!!

- 13:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Televizija

Sad imamo 3-4 televizije, a opet ništa za gledat. Sva sreća da me nikad ni nema doma pa ne stignem niš ni gledat. Šarolikog li program.

HTV je dosadan do bola. Valjda takav mora biti jer je državna televizija. Tu i tamo prikažu neki film koji smo gledali već 100 puta ili neku utakmicu koja je bila prije 10god. Pa su svi sudionici te tekme već na izdisaju.

OTV je otv. Čak su se Pervan i Malnar već izlizali.

Nova je postala takvo selo. Užas jedan te super talent, idol, kuhar, pjevač, voditelj kaj još neće izmislit super svećenik ili super multi najbolji jedini Hrvatski gonič. Ima par dobrih serija i to je sve.

RTL svi voditelji su ustogljeni po Njemačkom kalupu. Njemačke serije !?! Totalno nezanimljive i bezvezne. Prognoza vremena hahahahaha.

A kvizovi naši svagdašnji. Joj koliko mi imamo kvizova. Nemreš disat od njih.
Na HTV-u:
1. MILIJUNAŠ je bio ok dok se Tarik nije uobrazio, digao sam sebe u nebesa i postao iritantan. Izvala godine mu je: 'žena mora zaslužiti da bi živjela sa mnom'.
2. UPITNIK fakat je bio osvježenje na telki kad je počeo s prikazivanjem. Pitanja znaju biti teža nego ona u milijunašu, a i nisu toliko glupa.
3. NAJSLABIJA KARIKA ma tko to može gledat, a muzika.
4. KVIZOVI ZA DJECU jesu oni edukativnog karaktera, al...

Na OTV-u:
1. Da, da ima i na otv-u onaj neki seksi kviz. Možete osvojiti pregršt vibratora i još pokoji vibrator.

Na NOVOJ:
Imaju i oni kvizove:
1. Yu-Gi-Oh crtić pojma nema kaj je to.
2. Jackpot pitanja bezveze – bezveze

Na RTL-u:
1. Veto Isuse i Bože pa kaj je to. Frajer je pre strašan. Kad ga vidim moram okrenuti program.

I to je valjda to. Izgleda da smo u nekoj eri kvizova, ali žilav smo mi narod preživjet ćemo i to.

- 11:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Dosta mi je...

Sinoć sam došao kući oko 20:30(valjda) mrtav umoran, a otišao sam od doma u 6:55. Prvo ujutro na posao pa poslije posla na predavanja. Predmeti koje sad slušam zovu se PMA i ADIOR. Da, da takvi su kakva su im i imena. Glupi i dosadni. Ponedjeljkom imam predavanja do 19h, utorkom do 21:30, srijedom bi trebao imati engleski, ali ne idem na njega, četvrtkom isto kao i utorkom(jučer nas je frajer ranije pustio jer je morao ići kupiti VEŠMAŠINU),
petkom do 19h i subotom od 8:45 do 10:15.
Tko je tu lud pa ko to može izdržat. Sve ovo pišem jer sam jučer cijeli dan maštao o mojoj curki i kako ču navečer kad ta sve to prođe otić do nje barem na 5 min jer za više i nemam vremena pa moram ja i spavat nekad(sad će se ona smijat kad bude ovo čitala). I tak iz dana u dan iz tjedna u tjedan i ne da ću puknut već sam puko ko kokica.
Naravno da tu nije kraj. Situacija u firmi mi je ogavna. Svako jutro mi se gadi ići na posao odma me zaboli trbuh kad se sjetim di idem. Kad sam 1998 počeo raditi u toj firmi bio je to raj na zemlji. Super lova svi sretni i veseli. Svi su se slagali i sve je štimalo. Onda je prije dvije godine direktor otišao u penziju, a na njegovo mjesto je došao moj šef. Dakle čuda mislim nije on ni prije bio super lik, al kad se ljudi dokopaju vlasti e koja promjena im se desi. Dakle njegove rečenice sada glase: Ja. Moje. Moraš. Vidjet ćeš ti....
Smanji nam je pače, a na vodeće pozicije u firmi je stavio samo one kojima jedino noge vire iz njegove guzice. Njih 3-4 su sad vodeći ljudi u firmi imaju veće plače na račun nas ostalih 30 kojima su plače smanjene. I tak, nitko se više s nikim ne razgovara, svi se svađaju i nadrakani su, a novi diša kao ne zna u čemu je problem. Pa naravno da ne zna kad je genijalac koji je uspio u dvije godine razjebat sve kaj je stari diša stvarao 10g. Trenutno mi je šef ljigavac koji nema pojma o poslu nikad nije ništa radio i najveća je ljenčina koju znam, ali se dobro uvlači u šupak pa je sada napredovao i glumi nekakvu veličinu.
Ma dobro bar dobivam plaču svaki mjesec, a to je u ovoj zemlji uspjeh.

- 09:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

27.05.2004., četvrtak

Venus - Air

You could be from Venus
I could be from Mars
We would be together
Lovers forever
Care for each other
You could live in the sea
And I could be a bird
We would be together
Lovers forever
Care for each other
If you were an illusion
I would make it real
We would be together
Lovers forever
Care for each other

If you walk in the sun
I would be your shadow
We would be together
Lovers forever
Care for each other

- 14:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Mykinderplace&revolucija

Zaljubljeni blog-eri!
Koji dobar par. Super ste i znate to jel da. Dobitna kombinacija.
Revolucija je vrlo sličan meni po izljevima ljubavi prema Amerikancima i ostalim kretenima na ovom svijetu, a mykinderplace je simpa i iskrena.

Stoga ljudi čitajte njihove blog-ove

- 13:02 - Komentari (4) - Isprintaj - #

JESAM VAM REKAO !!!

Nastavak na:oj sokole

Predsjednik Hrvatskog sindikata zaštitara i čuvara Milan Marić izvijestio je danas da je vlasnika zaštitarske tvrtke "Sokol Marić" Zlatka Marića prijavio policiji jer mu je prijetio ubojstvom.

"Nakon što je u novinama izašao moj komentar Marićeve kupnje novog ferrarija, drugoga dana ujutro nazvao me je i zaprijetio da će me ubiti", izjavio je Milan Marić novinarima.

Predsjednik sindikata, koji se od ranije nalazi u sukobu s vlasnikom "Sokol Marića" optužujući ga da je prijetnjama natjerao svoje radnike da se ispišu iz sindikata, istaknuo je da bi državna inspekcija trebala prekontrolirati poslovanje takvog poduzetnika.

"Dok Zlatko Marić kupuje auto vrijedan 400.000 eura, radnici mu primaju plaće od 2.300 kuna i hrane se u pučkim kuhinjama", ustvrdio je Milan Marić.

Inače ne volim copy/paste ali ovo...

- 11:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

PAS, MATER

Oprostite kaj sam prost, al cimer(na poslu) mi se za gablec najeo luka. O bože koji smrad. Nije da mu je higijena jača strana pa da miriši ko cviječe, al ovo danas je nadmašilo sve prijašnje smradove. Koji fuck. Sad bi ja trebao radit, a ne mrem bit u sobi jer se smrad raširio i grize za oči. I mljack dok jede e sve možeš radit samo mi nemoj mljackat na uho dobro i srkanje me smeta. E sad je počeo i cmakat izvlači i posljednje ostatke gableca između zubiju.
Popizditis totalni.

- 11:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Svi na bicikle!

25. Večernjakova biciklijada
Start je u 9 sati ispred Doma sportova.
Cilj je dvadesetak kilometara udaljen samoborski Vugrinščak.

ZA NEDJELJU 30. SVIBNJA POVOLJNA VREMENSKA PROGNOZA
Sunčano vrijeme bez oborina i visoke temperature zraka - vremenska je prognoza za nedjelju 30. svibnja

Kaj se čeka???

- 09:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Porto, porto...

Svaka čast. Dečki su čitavu sezonu odigrali fenomenalno. Ustvari odigrali su zadnje dvije sezone fenomenalno. Prošle sezone su osvojili kup UEFA i izgubili samo jednu utakmicu, a ako se ne varam i ove sezone su izgubili samo jednu Europsku utakmicu i osvojili Ligu prvaka zadivljujuće zar ne. Ustvari nije bitno koliko su utakmica izgubili bitno je to da su fakat napravili podvig. Nije im se sad posrećilo nego su stvarno dobri već par sezona.
E sad ako idem malo proanalzirati taj Porto. Tamo nema super zvijezda kao u Realu koje su basnoslovno plaćene niti je to bogati klub kao Chelsea pa da svake godine troši milijune na pojačanja. Pa što je onda ključ njihovog uspjeha? Momčadski duh – slažem se, ali Jose Mourinho(trener) je ključan čovjek njihovog uspjeha. Uspio je posložiti momčad, odabrati prave igrače i vukao je prave poteze. Skidam mu kapu.

Porto je dokaz da i 'mali' mogu postati 'veliki' ako se naporno radi i ako postoji osoba koja će ih voditi i vuči prave poteze u pravo vrijeme.
Možemo li i mi postati Porto?

- 09:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

26.05.2004., srijeda

Zagreb u proljeće

Dosta sam pisao o primitivizmu i malograđanstvu u Hrvata. Malo o svjetlijim temama.
Konačno je došlo lijepo vrijeme. Mrak sunčeko je vani, lijepo toplo, ugodno.
Najviše volim Zagreb u proljeće. Sve je zeleno sve cvijeta. Zrinjevac je prekrasan, botanički vrt šaren, parkovi oko HNK i Mimare prekrasno uređeni cvijećem ma čitav grad ima nekakav cvjetni štimung. Svi idu na Sljeme po zimi, ali pravi doživljaj te prirode je u proljeće. Svodovi krošnji od kojih ne vidiš nebo, jaglaci, visibabe......livade. Ma stvoreno za dekicu i izležavanje s curom. Mislio sam ići doma poslije posla malo odmorit, ručat, al idem u grad idem na cvijetni na kavicu s curom. Iskoristit sunce i popodnevni moving u gradu.
Sad sam sretan !!!

- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svijetlo na kraju tunela

Ne znam jel to zato što sam danas malo depresivan ili se samo sve nakupilo u meni, ali jednostavno ne vidim svijetlo na kraju svog životnog tunela. Stalno sam u mraku. Nikako naprijed. Uvijek te nešto zaskoči, spriječi i blokira. Radim, a imam tu i tamo neki fuš, ali opet nikako izaći na kraj s lovom. Država je u banani dužni smo ko 'Grčka'(stara uzrečica koja više ne vrijedi), ljudi nemaju posla, polovica koja radi ne dobiva plaču jednom riječju jadni smo. Zašto?
Pa imamo to fuck-ing prekrasno more, Planine - niti jedno pravo skijalište, Slavoniju – obradive zemlje koliko hoćeš(Eeee, a uvozimo sijeno i klopu), pitku vodu(ne moramo piti vodu iz flaša) sve imamo, a nemamo niš.
Kaj fakat nema nitko pametan u ovoj zemlji da nas pokrene da nam pokaže svijetlo na kraju tunela.

- 13:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Kraj mjeseca

Uvijek mi je frka zadnji tjedan u mjesecu. Totalna besparica. Tražim sitniš po ladicama i čekam taj prvi u mjesecu kao 'ozebli sunce'. Kak se uspijem dovest svaki mjesec u tu poziciju to nitko ne zna. Da svima je tak i svi životarimo od plače do plače. Ipak ima nešto što me spasi svaki mjesec, a to je PRIJEVOZ. Danas je 26. i prošla je teta iz računovodstva po sobama i dijelila prijevoz. Tih 210 kn je spas u zadnji čas. Sad bu bilo lakše izdržat do plače ili sad ču izdržat do plače da ne moram posuđivat lovu.
Jep živio PRIJEVOZ.

Fuck sad si razmišljam koliko mi znači svaka kuna.

- 12:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrvatski san

Tko kaže da postoji samo 'Američki san'. Znate ono od nule do milijuna. Ima toga kod nas koliko hoćeš. Čak ne moraš biti ni pismen, a još manje obrazovan. Dovoljno je da si KRETEN. Treba ti pištolj, bokser, par prijatelja istog kvocijenta inteligencije(pa otprilike ko kokoš) i malo hrabrosti da se upustiš u biznis. Kakav biznis pih pa to je bar lako nađeš neku budalu koja ima para i malo ga ucjenjuješ ili mu ponudiš neki biznis pa ga pokradeš ma bezbroj mogućnosti ti se nudi.
Postoji kod nas još jedan način kako se popeti do vrha. Učlaniš se u neku od političkih stranaka(nikako ne zeleni) i samo budeš aktivan na sastancima. Točnije lupetaš gluposti, ali moraš biti glasan. Što glasniji to bolje. Navest ću par primjera:
1. Vladimir Šeks - dovoljno je da si pijanac.
2. Borislav Škegro - trebaš biti ružan da te nitko ne želi pogledati pa iskoristiš priliku(dok je bio ministar financija) i na domjenku pred kamerama mazneš bocu cuge ili mazneš SUNČANI HVAR recimo.
3. Milan Bandić (Banditos) - previše toga(vrlo sličan Mamiću).
4. Ivo Arlović - 'emajl' – tvorac nove Hrvatske gramatike.
5. Ivan Milas - 'čuvar državnog pečata' RESPECT.
6. Vesna Pusić - kemičarka od solidne stranke je napravila čušpajz.
7. Ratomir Čačić – e vidite on je genijalan. Frajer ima građevinsku firmu i bio je ministar graditeljstva. Koja firma je dobivala najviše poslova? Ok, ok i žena mu ima građ. firmu pa su poslovi išli na nju.
8. Gospodin sa slike Ljubo, aaaaaa nije li sladak. Da od vozača autobusa do saborske mirovine, a vidite kako vozi.

- 11:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Kako smo mi smiješan narod

Ti marići, mamići i hrpa njihovih klonova vladaju ovim gradom i našim životima. Ponašaju se kao šerifi. Njima nitko ništa ne može i ako im se suprotstavi onda ga prebiju osobno ili plate nekom da to uradi umjesto njih. Par primjera:
1. Grad postavi stupiće na piješački prijelaz ispred sokol marića, a frajera to strašno pogodi jer sad tamo gdje bi ljudi trebali prolaziti on ne može više parkirati svoj auto pa oko tih stupića razvuče bodljikavu žicu.
2. Mamić uh pa od kud krenuti? Frajer je prototip pravog gangstera. Sve on može nitko mu nije ravan. Bilo je nedavno mislim u Globusu svi njegovi podvizi.......fina zbirka nema kaj. Najslađe mi je to kaj je on kao poznati građanin, fin čovjek.......ma daj.
3. Onaj novinar Jutarnjeg kojeg su pred ulazom u stan...
4. Ne mogu više fakat mi se gadi.

Za nagradu su lijepo svaki dan prezentirani u novinama, televiziji i ne trebaju im BLOG-ovi da iznose svoja mišljenja(čitaj kretenarije) nego nam to serviraju u facu svaki dan.

- 09:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Oj sokole

Ma vidi te ga!!! Od kud ti pare frajeru? Štedio si, a? Ma užas. Sad će opet prebit nekog svog djelatnika jer se ovaj žali da nije ok da radi za minimalac. Baš me zanima koliko je dotični sokol prijavio primanja vjerojatno 1550 kn ili koliko je već minimalac. Glavno da je on ostavio bodljikavu žicu ispred ulaza u njegovu firmu. Ma nema mu ravnog. Uh kako su se sada sve sponzoruše u gradu navlažile. Vjerojatno su otvorile takmičenje u tome koja će prva sjest u njegovu novu igračku ili 'na' njegovu igračku. No dobro neka mu je sa srećom do prvog zavoja ili do USKOK(osim ako 'pravna' država ne ukine USKOK jer smeta brate).

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.05.2004., utorak

Shopping & fucking

Jučer sam išao u &TD gledati gore navedenu predstavu. Čuo reklamu na 101 i činilo mi se ok. Međutim predstavu nažalost kvare bukvalan prijevod(s engleskog) i osrednja gluma nekih glumaca. Svidjelo mi se jedino što je predstava šokantna i nema nikakve cenzure pa je svaka druga riječ odjebi ili jebem ti mater. Sve u svemu osrednje. Ocjena 4/10.

O predstavi:
Ucjene, umorstva, otmice i oružane pljačke su hrvatska svakodnevnica. Svijet novca, profita i brze zarade postao je sinonim za uspjeh u životu. »Shopping & Fucking«, čak i u hrvatskoj inačici, zamijenio je istinske međuljudske odnose. Razni tipovi ovisnosti čine suvremenog čovjeka neslobodnim, a privid demokracije u kojoj živi veći dio svijeta samo potencira osobnu neslobodu.
Drama »Shopping & Fucking« Marka Ravenhilla govori o ljudima koji su kroz žrvanj potrošačkog društva prošli na najgori mogući način. Ravenhillovi likovi boje se bliskosti i iskrenih emocija. Vrhunac njihovih veza je igra koja u konačnici postaje »igra oko smrti«. Njihovi strahovi, ovisnosti i priče svojevrstan su vapaj upomoć, govore o svemu što, pod presijom konzumizma koji nas čini ovisnima, ne bismo trebali postati.

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prioriteti u životu

Kad je Hrvatska nogometna repka pobijedila Slovence i plasirala se na EURO u Portugalu rekao sam sebi to je to moram ići pod svaku cijenu. Ne toliko zbog nogomete nego PORTUGAL čovječe. Ubrzo su se počele prodavati karte za tekme i ja sam dao svu svoju ušteđevinu(soma i nešto kuna) za ta tri papirića koji će mi omogućiti ulaske na stadione. Ostalo je još dosta vremena do Portugala pa sam napravio plan štednje. Ma naravno da se plan već prvi mjesec izjalovio, a samo sam zaboravio na regu za auto. Nisam uštedio niti kunu, a još sam se malo i zadužio. Sve u svemu mjesec i pol prije puta odustajem od Portugala i odlučujem prodat karte za tekme. Teška srca, al nema se para. Opet mi se plan izjalovio i opet ga mijenjam jer sam našao 'povoljan' put i smještaj preko Hrvatskih hosteljera. 13 noćenja od toga 10 u Lisabonu, prijevoz na dvije tekme u Leiriju, doručak, dvokrevetne sobe s kupaonom i frižiderom(za cugu), zajednička kuhinja(to je mrak jer se ne moramo hranit vani nego konzerve + podgrijevanje) i može se platit na 5 rata. Ponovo idem u Portugal nitko sretniji od mene. Novi plan štednje je: kreče se na put 09.06. plaču dobijem 01.06. potrošim fakat minimalno i s lovom od plače idem u Portugal. Sve štima i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet. E je k****.
Opet zajeb. Idem na faks na ono SPLITSKO VELEUČILIŠTE. Kak je bilo ono sranje s priznavanjem i ukidanjem tak nismo imali mjesec i pol dana predavanja. Pa sad nemamo ispitni rok u sedmom mjesecu nego tek u devetom. Problem je kaj sad slušam predmete, a polažem ih tek u devetom kad sve ishlapi, ali mogu izaći na kolokvije koji su baš u vrijeme kad sam ja u Portugalu. Sranje i kaj sad?
Roknut godinu ili ići u Portugal?
Treba u životu odrediti prioritete, a koji su moji faks ili Portugal?

Niš' ekipa vidimo se u Portugalu !!!

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.05.2004., ponedjeljak

A sramote...

To je to došlo je lijepo vrijeme i sad su sve seljačine u svojim neukusno uređenim autima odlučile spustiti prozore i pustiti do naših ušiju svoju NARODNU MUZIKU. To je fakat ne vjerojatno. Valjda što slušaju veće smeće to imaju veću potrebu pojačati 'muziku'. Nije mi to jasno. Valjda time nešto dokazuju, ali kaj?
Da su veći frajeri? Ili da....ma ne znam nije mi to jasno. Uglavnom me je sram kad takav tip prođe autom po centru Zagreba i raspali neki srpski narodnjak. Nemam niš protiv toga da slušaju tu muziku, a fala bogu da postoji ta 'glazba' i mjesta di se ona pušta jer zamislite užasa da ti likovi slušaju iste radio stanice kao i mi ili ne daj bože da izlaze na ista mjesta u gradu. Ma užas e jesmo selo.
Prošli tjedan(ili pretprošli) na Cvijetnom je bio nekakav 'koncert' i mislim da je to bila ona nives celziu(namjeno malim slovom) i pjeva narodnjake na ekavici sve u 16 eeeej pa kaj nam se to događa s gradom. Ljudi moji koja sramota htio sam u zemlju propast. Kaj se to dešava s ovim gradom? Baš me zanima tko ju je angažirao ili još bolje tko joj je uopće dozvolio da tamo pjeva.
Selo, selo, a bio je ovo BELI ZAGREB GRAD.

- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moja prva priča

Priča je o jednom djecaku po imenu Malik.....
Možete ju pročitati u boxu sa desne strane.

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fina klopa

Frendica od moje cure je slavila rođendan(nije bitno koji po redu). Pozvala je 7 cura i mene na taj nedjeljni ručak(pozvala je ona i dečke od tih cura, ali....frka). Nema šanse da bi išao da u tu vučju jazbinu(7 žena) da nisam znao da će biti fine klope. Bila je to teška odluka, ali na kraju je moja proždrljivost donijela odluku umjesto mene.
Naime cura je vegetrijanka i odlično kuha. Prošli put kad je nekaj slavila mjesec dana se pričalo o njenoj klopi, a ja nisam bio. Ne bum si to prežalil.
Moram priznat da sam ljubitelj mesa i to u ogromnim količinama. Uz pečenog piceka za prilog si ispečem kremenadle, al volim ja sve papat i zelenjavu...
I tak sam došao na taj ručak. Za aperitiv Medica mmmmm fino slatko po medu mogao bi je piti na litre, a onda klopa:
1. Prvo neka salata s tjesteninom, paradajzom, sirom(friškim), nekim finim umakom, maslinama i još koje čim(začinskim biljem). Sve u svemu dvaput sam si trpal.
2. Drugo jelo je bilo još bolje. Zapečeni špinat u lisnatom tijestu(valjda je to bilo lisnato) preliven vrhnjem i nekako je bilo meko, ma topilo se u ustima.
3. Palim pljugu i jedva dolazim do zraka. Jer treba se pripremit za glavno jelo.
4. Punjene tikvice. Rik. Pazi sad tikvice punjene rižom i 4 vrste sira. Ma zakon.

Nakon toga sam osjetio potrebu raskopčati gumb na hlačama. Jedva sam disao. Koja klopa.
Tada je predložen masakr. PALAČINKE. Ne mreš vjerovat pa one bi još jele, al nema čokolade nije bad napravit će je.
Uzimaju kakao i maslac to kuhaju, dvije rade smjesu za palačinke, jedna riba limun.....ma rik koja organizacija posla.
Uglavnom stigle su palačinke i pun lonac čokolade, narezane banane, pekmez = ubojstvo. Uglavnom završilo je tak da su si svi raskopčali gumb na hlačama jer bi inače pukli.

Respect.

- 10:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2004., petak

Koga ćemo prvo?

Pa krenimo od neopisivih jutarnjih gužvi u prometu. Pa ljudi dragi koliko nas je to u ovom gradu(Zagreb). To više nije normalno. Ne mreš stići na vrijeme na posao i da hoćeš, a nije da se ne trudim. Čak sam probao i neke alternativne putove i opet niš. U najmanju ruku dođem taman na vrijeme sav uspuhan i crven u faci jer sam trčao od parkirališta do firme. I tak svako božje jutro sjedim u autu i čekam da se upali zeleno svijetlo na semaforu i kad se upali opet niš svi stojimo i dalje. Onda počnem zjakat okolo u druge aute i kaj tamo svega ima. To su strahote. Svaki drugi tip ima prst u nosu i radi masakr nad šmrkljima. Gospođe popravljaju šminku i pravo je čudo da si s tim olovkama ne iskopaju oči, a mlađa ekipa joj pa kao da ih je netko čitavu noć tukao i zlostavljao pa su sad natečeni i jedva gledaju (još samo 20g. dizanja u jutro i naviknut će se, a možda i neće baš kao ni ja).
Znam, znam u tramvaju je još gore.
Strahote...

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Počinjemo...

Kome je na mijenjana ova stranica? Pa isključivo meni. Ovo će biti moj ispušni ventil. Tu mogu reći svom šefu u facu iza leđa sve što ga ide. Ne samo njemu nego i masi ljudi koja me probija iz razno raznih razloga.
Pa stoga...

- 14:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2004
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31